Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika interni je projekt Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Odjelu za povijest hrvatskoga jezika i povijesnu leksikografiju, a jedan je od temeljnih institutskih leksikografskih projekata u okviru institutske znanstveno-istraživačke djelatnosti.
Povijesni Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika rezultat je leksikografske obrade projektnih institutskih suradnika. Rječnik se sveščano objavljuje u suizdavaštvu s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti.
U Rječniku se leksikografski obrađuje jezično blago kajkavskoga hrvatskog književnog jezika od 16. do polovice 19. stoljeća (do hrvatskoga narodnog preporoda, odnosno do prihvaćanja štokavštine kao književnoga jezika), uključujući i djela kajkavske dijalektne književnosti do sredine 20. stoljeća.
Leksikografski pristup obradi Rječnika hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika temelji se na korpusu ekscerpirane jezične građe s ispisanim leksičkim jedinicama u njihovu rečeničnome kontekstu (na listiće) iz određenih kajkavskih književnih tiskanih i rukopisnih djela. Među izvorima su povijesni rječnici kajkavskoga hrvatskog književnog jezika: Habdelićev, Belostenčev (latinsko-hrvatski i hrvatsko-latinski), Sušnik – Jambrešićev, rukopisni Patačićev rječnik i anonimni Radices latinae linguae, zatim aneksni rječnici u gramatikama i gramatike hrvatskoga kajkavskog književnog jezika, potom povijesno-pravni dokumenti, nabožno-duhovni, etičko-didaktički, popularno-znanstveni tekstovi, tekstovi određenih struka (medicina, veterina, matematika i dr.), korespondencija i oglasi te publicistička i književna djela sve do Balada Petrice Kerempuha Miroslava Krleže, odnosno do 1941. god. (npr. V tihem lugu Jože Kirina ili Popevke Nikole Pavića).
Leksikografska se obrada odvija prema utvrđenim i ustaljenim leksikografskim načelima obrade. Sve se sastavnice rječničkoga članka navode suvremenim slovopisom, osim grafema ļ, ń, ğ u navođenju prethodno transkribiranih kajkavskih oprimjerenja, osim u primjerima iz 20. stoljeća. U abecedariju Rječnika ne nalaze se osobna imena (i nadimci), prezimena i posvojni pridjevi od njih izvedeni te toponomastička građa.
Prema strukturi osnovni sadržaj rječničkoga članka čine:
– natuknica
– potvrđeni morfološki oblici (na temelju primjera iz izvorā)
– gramatička definicija natuknice
– etimološka odrednica (za natuknice stranoga podrijetla)
– strukovna odrednica (za stručne nazive) i/ili stilistička odrednica
– opisna definicija značenja i/ili standardni ekvivalent ili navođenje istoznačnica (kada se riječi istoga značenja obrađuju kod jedne natuknice, a ostale se istoznačnice na nju upućuju odrednicom isto što)
– ustaljene sveze riječi (pod odrednicom u svezi/svezama)
– frazeološki izrazi (pod odrednicom izr.)
– oprimjerenja svakoga pojedinog značenja s potvrdama iz povijesnih rječnika kajkavskoga hrvatskog književnog jezika i kronološki s jednim odabranim rečeničnim primjerom književnih izvora za svako stoljeće (s pripadnom kraticom izvora).
Rječnik se objavljuje u svescima od 240 stranica rječničkoga teksta: tri sveska čine jednu Knjigu. U prvome svesku Prve knjige rječnički je dio od 63. (tj. od 65.) do 240. stranice jer su na početku, uz kazalo sveska, uvodni tekstovi O Rječniku hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika, str. 7–10 i O popisu izvora za Kajkavski rječnik, str. 11–12 (autor Božidar Finka), Popis izvora za Kajkavski rječnik abecednim redom kratica [s Tumačem kratica i znakova upotrijebljnih u Popisu izvora za KRj], str. 13–48 (autorica Zora Reizer), Opis obradbe i upute za služenje Rječnikom, str. 49–56 (autor Božidar Finka), Priručna literatura, str. 57–59 (autor Antun Šojat) i Pojmovne kratice, str. 60–62.
Dosad je od 1984. do 2017. objavljeno 14 svezaka s više od pedeset tisuća natuknica u abecedariju Rječnika od natuknice a1 do natuknice seļanec. (Popis svih objavljenih svezaka v. na mrežnim stranicama.)
Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika jedno je od temeljnih djela hrvatske povijesne leksikografije, a njegovom se izradom u okviru istoimenoga internog institutskog projekta ostvaruju jezikoslovni temelji za propitivanje udjela kajkavskoga hrvatskog književnog jezika u okviru tronarječnoga obilježja pisane riječi u povijesti hrvatskoga jezika.
Od početaka prema sadašnjosti
U Akademijinu povijesnome višesveščanom Rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika (1880. – 1976.) pored štokavskih i čakavskih pisanih izvora nisu bili obuhvaćeni i kajkavski pisani izvori, osim njih nekoliko, a "zanemarivanje kajkavskoga narječja trajno se osjećalo kao velik propust u ARj" (Finka 1984: 8) te zamisao o izradi rječnika hrvatskoga kajkavskog književnog jezika kao samostalnoga djela datira u Akademiji od tridesetih godina prošloga stoljeća. Naime, na sjednici Akademijina Leksikografskoga odbora Historičko-filologičkoga razreda, održanoj 2. travnja 1936. godine, odlučeno je da »Akademija izda Rječnik kajkavskoga dijalekta kao zasebno djelo« (Finka 1984: 8). Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (tada JAZU) povjerila je Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje (tada Institut za jezik), koji je bio jednom od njezinih ustrojbenih znanstvenih jedinica, veliki leksikografski projekt izrade samostalnoga povijesnog Rječnika hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika, »potaknuta prijedlogom akademika Miroslava Krleže i Antuna Augustinčića« (Finka 1973: 193). »Međutim, s pripremnim se radovima za izradu rječnika započelo tek mnogo kasnije, 1963. godine« (Vajs Vinja 2011: 306). Rječnik je u potpunosti metodološki i leksikografski osmišljen u Institutu pod vodstvom akademika Božidara Finke i suradnikā.
Tijekom utvrđivanja bibliografskih jedinica tiskanih, rukopisnih i kajkavskih izvora 20. stoljeća pregledano je oko 50 tisuća bibliografskih jedinica u knjižnicama, arhivima (npr. NSK, Knjižnica HAZU, Metropolitanska knjižnica, knjižnice pojedinih samostana i župnih ureda na kajkavskome području i dr.) na temelju čega je izvršen izbor izvorā za ispisivanje rječničke građe. Popis izvora obuhvaća one kajkavske tekstove iz kojih su ispisane jezične potvrde za leksikografsku obradu natuknica, sastoji se od 441 izvora pisanoga kajkavskim književnim jezikom od 16. do sredine 19. stoljeća (360 objavljenih i 38 rukopisnih izvora) te 43 izvora iz dijalektne kajkavske književnosti 20. stoljeća. Utvrđeni popis izvora stalan je i ne proširuje se drugim dodatnim novim kajkavskim izvorima. (Popis izvora s pripadajućim kraticama v. na mrežnim stranicama.)
Prema podatcima iz pisane projektne ostavštine, na osnovi utvrđenih izvora 1964. godine započet je izbor riječi u samome tekstu pojedinoga knjižnog izvora podcrtavanjem odabrane riječi u njezinu rečeničnome kontekstu. Podcrtavači su, prema evidenciji, bili Božidar Finka, Zora Reizer, Valentin Putanec, Tomislav Prpić, Antun Šojat, Vida Barac-Grum, Vesna Zečević i Ivan Kalinski, a rad na tome trajao je do 1970. godine. Paralelno s podcrtavanjem, prema evidenciji, 1964. godine započelo je i ispisivanje rečeničnih oprimjerenja s podcrtanim riječima na kartotečne listiće i ono je trajalo sve do početka 70-ih godina. Pritom valja napomenuti da je jezična građa svih kajkavskih rječnika iz izvora ispisivana u cijelosti (npr. prema evidenciji Belostenčev je rječnik ispisivao Valentin Putanec, Patačićev rukopisni rječnik Tomislav Prpić), a rečenična oprimjerenja s podcrtanim riječima iz ostalih knjižnih izvora. Za Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika ispisano je »preko 800 000 leksikografskih kartotečnih jedinica (listića)« (Finka 1984: 10). Prema metodologiji ispisivanja na listić je, rukopisno ili pisaćim strojem, ispisan kanonski oblik riječi s ispisanom rečenicom u kojoj se oblik pojavljuje, a za kajkavske rječnike s. v. latinske i/ili hrvatske natuknice s izvornim leksikografskim oprimjerenjem u kojem je oblik kajkavske riječi. Uz svako je rečenično i rječničko oprimjerenje dodana prethodno utvrđena i ustaljena kratica izvora i broj stranice ili pripadni s. v. iz kajkavskih rječnika.
Osim prethodno navedenih imena institutskih suradnika u taj su sveobuhvatan posao ispisivanja bili uključeni i vanjski suradnici, npr. Blaženka Antolković, Antun Česko, Sefija Ibrahimpašić, Ive Jelenović, Biserka Jurinjak, Josip Jurman, Milivoj Kovačević, Luka Kurbanović, Marija (Irena) Smičiklas, Zvonko Orešković, Gordana Marinković, Josip Kekez, Ivka Plehan, Karmen Sagner, Nikolina Štalter, Ana Švajger-Živko, Vera Trubarac, Ivana Verić-Vojt, Milan Vinces. Pritom valja napomenuti da su od institutskih suradnika u ispisivanje građe još bili uključeni Mijo Lončarić (ujedno obrađivač i redaktor u Rječniku te poslije ravnatelj Instituta) i Petar Šimunović, zatim Eugenija Barić, Mirko Peti i Marija Znika.
Prema evidenciji, od 1967. do 1971. trajalo je abecediranje ispisanih listića, tj. umetanje listića abecednim redom u kutije, čime je dobiven svojevrstan temeljni abecedarij prema uloženim abecediranim listićima u 258 kutija, a kao suradnik abecediranja navodi se Juraj Jurjević.
Za metodologiju leksikografske obrade potrebno je bilo znanstveno i stručno utvrditi i donijeti upute leksikografskih postupaka za obrađivače koje su se, osim prije početka same obrade, sustavno dopunjavale i tijekom već započete obrade. Temeljne smjernice opisa obrade dane su u internome dokumentu Uputa, a osnovna načela opisa obrade i služenja Rječnikom autora Božidara Finke navedena su u uvodnome dijelu prvoga sveska (v. na mrežnim stranicama.)
Leksikografska je obrada Rječnika započela polovicom sedamdesetih godina, a intenzivirana je početkom osamdesetih. Prvi svezak Rječnika objavljen je 1984. godine s prvim autorskim obrađivačkim prinosom Vide Barac-Grum, Ivana Kalinskoga, Zore Reizer, Antuna Šojata i Vesne Zečević. U dosad 14 objavljenih svezaka Rječnika leksikografska je obrada ukupno dvadeset i pet autora. (Popis svih autora i dijelova njihove leksikografske obrade v. na mrežnim stranicama). Od samih početaka rada na rječniku autori su leksikografske obrade ujedno i suradnici istoimenoga institutskog projekta, no stalan broj suradnika znatno je varirao. (O suradnicima na projektu v. http://ihjj.hr/projekt/rjecnik-hrvatskoga-kajkavskoga-knjizevnog-jezika/5/).
Za odvijanje svih projektnih procesa s temeljnim ciljem objavljivanja tiskanih svezaka Rječnika, uz prve suradnike projekta pod vodstvom Božidara Finke, veliku i znatnu ulogu imaju voditelji. Tijekom svih navedenih godina, od samih početaka Rječnika, nezamjenjiva je uloga dr. Vesne Zečević, posebice i kao voditeljice projekta koja je marno, tiho i nenametljivo bdjela dugi niz godina nad cijelim projektom, a to čini još i do danas (poslije umirovljenja 2000. godine) redakcijama autorske lekiskografske obrade. Dr. Nada Vajs Vinja, autorica, redaktorica i glavna redaktorica, naslijedila je 2001. godine vođenje projekta i uvela ga u novo tisućljeće, novim idejama usmjerila put digitalizacijskim postupcima i težila pripremi mrežnoga objavljivanja Rječnika. Pritom je mentorski u metodološka načela leksikografske obrade obučila novi, mlađi naraštaj obrađivača. Od svojega umirovljenja 2012. godine i nadalje je glavna redaktorica priređenih svezaka za objavljivanje.
S obzirom na to da od početaka do danas u izradi Rječnika sudjeluje velik broj autora obrađivača za postizanje je ujednačene strukture teksta Rječnika kao cjeline važna uloga redaktora i glavnih redaktora koji iščitavaju, preispituju i usustavljuju individualne autorske obrade. (Popis svih redaktora i glavnih redaktora objavljenih svezaka Rječnika v. na mrežnim stranicama.)
U svakome svesku Rječnika, osim (glavnih) redaktora, bitan je i udio urednika. Tako je urednik Rječnika do 8. sveska bio akademik Božidar Finka. Na uredničkome mjestu od 9. sveska nasljeđuje ga akademik Radoslav Katičić do 14. sveska 2017. godine. Odlukom Akademijina Razreda za filološke znanosti (koji osim urednika imenuje i recenzente pojedinih svezaka) urednicom Rječnika 2018. godine imenovana je prof. dr. Mira Menac-Mihalić (prije ujedno i autorica leksikografske obrade).
Budući da se u svescima nisu eksplicitno navodili recenzenti, prema sačuvanoj projektnoj evidenciji i urednikovoj napomeni u prvome svesku navode se recenzenti, akademici Radoslav Katičić, Milan Moguš, Veljko Gortan i Branimir Glavičić. Od 13. sveska Rječnika u prethodno utvrđene i ustaljene sastavnice nultoga arka (naslovnice) navode se i imena recenzenata, a 13. i 14. svezak recenzirali su akademici August Kovačec i Darko Novaković.
Uz definiran metodološki pristup leksikografskoj obradi na način upisa rječnika, pripreme tekstova za tisak i tiskanje objavljenih svezaka utječu i izvanjezični čimbenici ponajčešće povezani sa stanjem trenutnih tehnoloških mogućnosti i postignuća. Tako se sve do kraja devedesetih godina prošloga stoljeća leksikografska obrada odvijala pisanjem rukom na arke trgovačkoga papira, a potom su se tekstovi prepisivali pisaćim strojevima, kolacionirali i davali u klasičan tisak nakon klasične pripreme. Tako je pripremljeno i tiskano prvih pet svezaka Rječnika do 1989. godine.
Od digitalizacije do mrežnoga objavljivanja
Razvoj je novih računalnih mogućnosti u zadnjemu desetljeću 20. stoljeća utjecao i na načine upisa Rječnika te se s pravom može ustvrditi da je razdoblje od digitalizacije prema mrežnomu objavljivanju započelo uvođenjem računala umjesto rukopisnih autorskih tekstova ili onih zapisanih pisaćim strojem. Naime, od šestoga sveska Rječnika upis obrade započeo je u računalnome programu MS Word, a primjena je programa nastavljena i dalje.
Ideju o digitalizaciji Rječnika iznio je dr. Željko Jozić prijedlogom o projektnome cilju digitalizacije svih dotada tiskanih svezaka, što je ostvareno zahvaljujući ondašnjoj voditeljici projekta dr. Nadi Vajs Vinja, koja je to prihvatila i poduprla realizaciju ideje. Na tragu novih računalnih izazova pristupilo se digitalizaciji upravo prvih šest svezaka. Njih je skeniranjem trebalo pretvoriti u digitalne slike, a sljedeći je korak bio strojnim prepoznavanjem slova dobiti tekst. Kako je u tome računalnom postupku dolazilo do slovnih pogrešaka, njih je trebalo i pomno ispravljati kao i druge uočene pogreške nastale prethodno u tekstu. Tako ispravljeni tekstovi spremali su se kao rtf oblik "koji nije podesan za objavljivanje na mrežnim stranicama jer korisniku ne omogućuje laku pretragu i prikaz, ali je digitalizirani tekst do tada izrađenoga Rječnika postao nezamjenjiv i jedini mogući oblik za svladavanje daljnjih koraka" (Vajs Vinja 2011: 312). Od 2003. do 2005. godine kao projektni suradnik taj je računalni zadatak digitalizacije Rječnika izvršio dr. Željko Jozić. U dvogodišnjem razdoblju digitalizirao je u cijelosti prvih šest svezaka Rječnika, a preostala četiri sveska računalno ujednačio. Tim je računalnim postupkom digitalizacije učinjen i prvi korak prema konačnomu i aktualnomu mrežnom objavljivanju svih dosad objavljenih i tiskanih svezaka Rječnika, a dr. Željko Jozić ujedno je zaslužan za današnju konačnu relizaciju svih prijeđenih koraka do mrežnoga objavljivanja Rječnika.
U odnosu na ostvarenu digitalizaciju u računalnoj pripremi teksta za objavljivanje sljedeći je cilj bio prijenos ukupnoga teksta tiskanih svezaka Rječnika iz rtf oblika u računalni leksikografski program softlex. Pritom su se rječnički elementi u softlexu morali precizno definirati da bi u potpunosti slijedili uspostavljenu leksikografsku strukturu rječničkih članaka zadanu u tiskanoj inačici svezaka Rječnika. Uz sve računalne sposobnosti postignuća zadanoga cilja, taj je rad zahtijevao maran i strpljiv pristup, a sve je u konačnici 2005./2006. obavila vanjska suradnica na projektu Ljiljana Jojić.
S obzirom na cjelokupan abecedarij koji se za neobrađene dijelove Rječnika može pratiti prema abecedariju natuknica u kartotečnim listićima prethodno umetnutim u kutije za obradu koja predstoji, neobrađene su natuknice rječničkoga članka do kraja abecede unesene u softlex.
Leksikografska obrada Rječnika odvijala se od 2006. godine u tome računalnom programu, a obrađivači su osim metodologije leksikografske obrade ubrzo stjecali i računalne vještine rada u novome programu. Prijelazom na novi način upisa i obrade uočene su prednosti programa jer je tekst, od tiskanih svezaka do abecedarija koji prethodni za novu obradu, postao dostupan u cjelini.
Pritom rječnički elementi programa slijede uspostavljenu leksikografsku strukturu rječničkih članaka, omogućuju ispravan upis pojedinih leksikografskih elemenata, uspostavu leksikografskoga povezivanja, poveznica između pojedinih elemenata (uputnice, usporednice, sinonimi) i različita pretraživanja radi poboljšanja i usklađivanja cjelokupne dosadašnje obrade. Tako se od 11. sveska upis nove leksikografske obrade u programu softlex istodobno odražavao na cjelokupnu strukturu Rječnika zbog nadopuna rječničkih potvrda, sinonimijskoga povezivanja i korekcije leksikografske obrade do tada postojećega leksikografskog teksta. Uz to se kao nužnost i važnost nametnulo cjelovito citiranje kajkavskoga književnog teksta iz svih pet izvora povijesnih rječnika jer se u prvim tiskanim svescima kao potvrda da se riječ u natuknici Rječnika npr. u Belostenčevu rječniku navodila samo latinska (i/ili hrvatska) polazna natuknica, a ne i cjelovito kontekstualno okruženje. No, potpuno popunjavanje svih latinskih natuknica u Rječniku nije provedeno u cijelosti jer su se na temelju nove leksikografske obrade popunjavale samo prethodne latinske natuknice koje su se kao izvori potvrda pojavljivale u novoj obradi.
Za objašnjenje odnosa prethodnoga i novoga postupka u obradi navodimo:
1) primjer natuknice u Rječniku (sv. 4, 1988., str. 75)
ishajańe n (sg. NA ishajańe, G -a, L -u) gl. im. od ishajati; usp. ishağańe.
1. isto što ishağańe 1. B (s. v. agressio, exitus, processio, procidentia; ishajańe, kolotečina), J (s. v. diverticulum, emersus). Na on isti dan izhajańa iz jame po spuńenem letu pobožno je … preminul. Gašp IV, 582.
2. a. isto što ishağańe 2. B (s. v.), J (s. v. oriens).
b. istjecanje, izlijevanje. B (s. v. alluvies; izhajańe).
3. isto što ishağańe 3. b. B (s. v. originatio). Kruh je … z nebes doļe stupil … od najvišega neba izhajańe [je] ńegovo. Bel prop 108.
2) primjer natuknice poslije nadopune rječničkih potvrda, povezivanja značenja, prerađene i dopunjene leksikografske obrade
ishajańe n (sg. NA izhajańe, G -a, L -u) gl. im. od ishajati; usp. shajańe.
1. napuštanje nekoga mjesta; trenutak u kojem (tko / što) otkuda izlazi; izlaženje, izlazak; izlaz; usp. van ideńe s. v. ideńe, ishağańe 1, ishod 1, ishodeńe, ishodišče, ishoğeńe, istok 4, izlazeńe, izlezeńe. B (s. v. egressio … izhajańe … izhod, eruptio … naglo van skočeńe … z naglostjum izhajańe, exitus … izhod … izhajańe, processio … van z pompum izhajańe, procidentia … izhajańe … opadańe … ritnoga čreva izhajańe; izhajańe), J (s. v. diverticulum … iz puta izhajańe … kam drugam navračańe … naverneńe … navratilišče, emersus … izhajańe). Na on isti dan izhajańa iz jame po spuńenem letu pobožno je … preminul. Gašp IV, 582.
2. isto što istok 1. B (s. v. izhajańe s uputom na ishod), J (s. v. oriens … mesto sunčenoga izhajańa … sunčeni izhod … iztok).
3. isto što početek 1. B (s. v. originatio … izhajańe … počińańe). Kruh je … z nebes doļe stupil … od najvišega neba izhajańe [je] ńegovo. Bel prop 108.
4. isto što porod 2. B (s. v. generario … roğeńe … poroğeńe … izhajańe).
5. u svezama ~ iz imena lingv. v. ime; ~ iz / z kolotečine v. kolotečina; ishajańe vod / vode v. voda; sparine / sparjavice ~ isto što ishlapleńe. B (s. v. evaporatio … izslapleńe … sape spuščańe … sparine ili sparjavice van izhajańe, vaporatio … sape … sparjavice izhajańe … sumporeńe … slapleńe).
Kao što je razvidno, novim postupcima postizana je izmijenjena struktura i dobiven prerađen i poboljšan cjelokupan tekst Rječnika. No, u tako opsežnome rječniku zahtjevne leksikografske obrade uočenih je propusta i pogrešaka u tiskanim svescima, ali i u prerađivanoj cjelini teksta, stoga težimo tomu da ih bude što manje.
Valja naglasiti da je od samih početaka prikupljanja kajkavskih izvora u Institutu pohranjen velik broj izvornih bibliotečnih primjeraka originalnih izdanja, rukopisa, kao i velik broj fotokopija djela. Suvremeni računalni dosezi i procesi uvjetovali su i nove mogućnosti u pristupu građi koja nije prethodno nabavljena u izvornome i fotokopiranome obliku. Stoga je na poticaj voditeljice projekta tijekom 2008. godine od Nacionalne i sveučilišne knjižnice nabavljeno dodatnih više od stotinu slikovno digitaliziranih izvora koji su nedostajali, a važni su tijekom leksikografske obrade radi provjere ispisa pojedinih slovopisnih, pravopisnih, fonoloških i morfoloških podataka, a ponajviše i za provjeru i upoznavanja širega konteksta u danome oprimjerenju što pomaže pri određivanju uporabe ili značenja riječi.
Računalni su i digitalizacijski procesi olakšali računalnu pripremu i grafičko uređenje teksta svezaka za objavljivanje tijekom prijeloma i usnošenja korektorskih ispravaka.
U skladu s najnovijim zahtjevima računalnoga doba i potreba korisnika pred Rječnikom je preostalo mrežno objavljivanje svih dosad objavljenih svezaka.
Iako su prve predradnje započete već postupkom digitalizacije, ali i svojevrsnim prethodnim pokušajima, tijekom 2020. godine ravnatelj Instituta dr. Željko Jozić pokrenuo je ostvarivanje zadanoga cilja idejnim smjernicama za konačan ishod Rječnika na isntitutskim mrežnim stranicama kajkavski.hr, predanoga na uporabu korisnicima, i to u dorađenoj i proširenoj inačici teksta u odnosu na dosad tiskane pojedinačne sveske Rječnika. Tehnička je i računalna izvedba povjerena suradniku Instituta Vedranu Cindriću.
U godini mrežnoga objavljivanja Rječnika hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika, kada se dovrašava i priprema teksta 15. sveska a leksikografska se obrada nastavlja, zahvaljujemo svih dosadašnjim ravnateljima Instituta koji su podržali leksikografski projekt, zatim Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti i članovima Razreda za filološke znanosti koji su svojim savjetima, uredništvom i recenzijama poboljšali kvalitetu teksta, Ministarstvu znanosti i obrazovanja u različitim dosadašnjim modelima potpora financiranja projekta i tiskanja svezaka, svim dosadašnjim voditeljima projekta koji su zdušno težili odvijanju projekta i postizanju projektih ciljeva i rezultata, zatim svim institutskim i vanjskim suradnicima koji su od početaka do danas na bilo koji način sudjelovali u ostvarivanju projekta te ponajviše svim autorima leksikografske obrade za njihov izniman i vrijedan prinos očuvanju jezičnoga blaga i leksičkoga bogatsva hrvatskoga kajkavskog književnog jezika.
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje s ponosom o 350-oj obljetnici Dictionara (1670.) Jurja Habdelića, prvoga objavljenog rječnika hrvatskoga kajkavskog književnog jezika, hrvatskoj znanstvenoj javnosti i svim zainteresiranim korisnicima omogućuje mrežni pristup svim objavljenim svescima Rječnika hrvatskoga kajkavskoga književnoga jezika.
Citirana literatura
Finka, Božidar. 1973. O rječniku hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika. Rasprave Instituta za jezik 2. 193–202.
Finka, Božidar. 1984. O Rječniku hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika. Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika. Knjiga prva, svezak 1 (A – cenina). Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti i Zavod za jezik IFF – Zagreb. 7–10.
Vajs Vinja, Nada. 2011. Novi pristup u obradbi Rječnika hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika. Kajkavski u povijesnom i sadašnjem obzorju. II. Zbornik radova sa znanstvenih skupova Krapina 2007., 2008. i 2009. godine. Ur. Jembrih, Alojz. Zabok: Hrvatska udruga Muži zagorskoga srca. 305–328.
