m etim. v. čalaren; lažac; licemjernik; prevrtljivac; usp. čalar. B (s. v. defraudator, hypocrita, versipellis; čalarnik). Imenuvan [je] himbenik i čalarnik. Bel prop 91. Ar je znala da od nature vrag je cigan, lažec, čalarnik. Krištol 123.
