| cepič | m (pl. N cepiči) isto što cepec 1. Dobri cepiči govore da vu mezdi cepiti je najboļe. St kol (1866) 118. |
| čepic | m (sg. N čepic, G -a, pl. N -i). |
| čepič | m (pl. I čepičmi) isto što čepec 3. P (s. v. jugum … vrat … priruč …na guslah … lautu … citare … koi se levum rukum derži i gde se struńe prebiraju ter čepičmi jesu pripete 414). |