Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: čepič

cepič

m (pl. N cepiči) isto što cepec 1. Dobri cepiči govore da vu mezdi cepiti je najboļe. St kol (1866) 118.

čepic

m (sg. N čepic, G -a, pl. N -i).
1. isto što čepec 1; fig. I vu snu ti vinski čepic gerlo koļe. Magd 77.
2. isto što, čepec 2. H (s. v.  čepic, čepica opadańe), B (s. v.  columella … čepic za otečeńe, gurgulio, uvula … čepic vu gerlu … čepicza otečeńe … očemereńe … opadańe čepica; čepic, čepica opadańe, človek, nebo v glave). Komu čepic opade. Luič 68. Das Zäpflein, čepic. Mat gram 276.

čepič

m (pl. I čepičmi) isto što čepec 3. P (s. v.  jugum … vrat … priruč …na guslah … lautu … citare … koi se levum rukum derži i gde se struńe prebiraju ter čepičmi jesu pripete 414).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU