Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: česavec

česavec

m
1. onaj koji što struže ili riba; usp. ribač. B (s. v.  fricator … česavec … ribač … koi riba), J (s. v.  fricator … strugavec … česavec).
2. rezbar. B (s. v.   scalptor).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU