Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: čutliv

čutliv

adj. (sg. NA n. čutlivo, G f. -e, D n. -omu, pl. N n. -a, A m. f. -e, I m. -emi; komp. sg. N m. čutliveši, A f. -u; superl. sg. N f. najčutlivejša, pl. I f. -emi).
1. isto što čutļiv 1. Besnost … gible na pomiluvańe vsako čutlivo serdce. Pom 13. Naša čutliva serdca … ne budu se osupnula. Št past 5.
2. isto što čutļiv 2. Jeden nedužen pod najčutlivešemi mukami valuvati grehotu pritrucal se. Velikov 97. Serdca tučeńe vsezmir jakše i tak boļe čutlivo … postaje. Živinvrač 225.
3. isto što čutļiv 3. Negda pak i sile se je treba deržati ter viteški poželeńu čutlivomu suprotstati. Kempiš 113.
4. šutljiv. [Oni su] vu pajdašeńu z ļudmi nepriazneši i čutliveši … kada si štimaju da su zbantuvani, akoprem se još z živleńem nedužnem dičiju. Verh 257.
5. u im. službi (pl. n.):čutliva osjetilna doživljavanja. Mlahav vu duhu i nekak još teloven i na čutliva nagńen teško se more od zemelskeh poželeń zevsema odvleči. Kempiš 10.

čutļiv

adj. (sg. N m. čutļiv, n. -o, f. -a, G m. -oga, f. -e, L n. -om, pl. N m. -i, n. -a, D f. -em; komp. pl. G m. čutļivešeh; superl. sg. N f. najčutliveša) usp. čutliv.
1. osjećajan; nježan; osjetljiv. B (s. v.   sensitivus).  Navek doma sedeti pak od betegov samo misliti čini človeka preveč čutļivoga da i onde betega najde gde ga i ne. Hip 41 a. On mora je blagosloviti ako su mu vernost i čutļiva serdca povoļna. Lovr pred 21. Iz očih vnoge mehke i čutļive ženčice tihi i topli dežğek spusti se. Danica (1841) 5.
2. koji se može osjetiti (u tjelesnom i duševnom smislu).B (s. v.   sensibilis;   čutļiv), J (s. v.   sensibilis).  Obšanost koju greh zavdaje Bogu mora zaisto jako čutļiva i nepodnesļiva ńemu biti. Verh 60. Dete bilo je … za Didaka najčutļiveša kaštiga. Danica (1843) 9.
3. puten, pohotljiv. Znati morate da dvoje versti je ļubav: to jest jedna ļubav … čutļiva iliti čuteńa, druga … vrednosti preceńeńa iliti preštimańa. Matak II, 256. Holoferneš [je] vu lepote i vļudnosti Judite našel priliku k čutļivem nasladnostjam. Danica (1846) 77.
4. glasan, jasan, zvonak. B (s. v.   clarus).  Klar adj. … glasen, odpert, čutļiv. Krist anh 115.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU