adj. (sg. N m. čutļiv, n. -o, f. -a, G m. -oga, f. -e, L n. -om, pl. N m. -i, n. -a, D f. -em; komp. pl. G m. čutļivešeh; superl. sg. N f. najčutliveša) usp. čutliv.
1. osjećajan; nježan; osjetljiv. B (s. v. sensitivus). Navek doma sedeti pak od betegov samo misliti čini človeka preveč čutļivoga da i onde betega najde gde ga i ne. Hip 41 a. On mora je blagosloviti ako su mu vernost i čutļiva serdca povoļna. Lovr pred 21. Iz očih vnoge mehke i čutļive ženčice tihi i topli dežğek spusti se. Danica (1841) 5.
2. koji se može osjetiti (u tjelesnom i duševnom smislu).B (s. v. sensibilis; čutļiv), J (s. v. sensibilis). Obšanost koju greh zavdaje Bogu mora zaisto jako čutļiva i nepodnesļiva ńemu biti. Verh 60. Dete bilo je … za Didaka najčutļiveša kaštiga. Danica (1843) 9.
3. puten, pohotljiv. Znati morate da dvoje versti je ļubav: to jest jedna ļubav … čutļiva iliti čuteńa, druga … vrednosti preceńeńa iliti preštimańa. Matak II, 256. Holoferneš [je] vu lepote i vļudnosti Judite našel priliku k čutļivem nasladnostjam. Danica (1846) 77.
4. glasan, jasan, zvonak. B (s. v. clarus). Klar adj. … glasen, odpert, čutļiv. Krist anh 115.