adj. (sg. N m. ğeğeren 10, -rni 2, n. -rno, f. -rna, GA m. -rnoga, I n. -rnem, pl. -rni, f. -rne, D m. -rnem, A m. -rne, L m. -rneh; komp. N m. ğeğerneši, n. -eše Švag I, 51, -ejše Živinvrač 121, A m. -ešega) mađ. györgy.
1. svjež, poletan, živahan, zdrav; usp. ğiğeren. B (s. v. agilis, alacer, prothymus, soboles; ğeğeren), J (s. v. alacer, hilaris, integer, mustus, vigesco, vividulus), P (s. v. corpus integrum 84, integer 115). S. Mikula vzel je dete, blagoslovil … i … vnogo lepše, jederneše i ğeğerneše nego predi, živo dete je povernul matere. Švag I, 51. Meda … cukora … vina … kuhaj … dok se zgustne kakti med; ovoga … podverzi pčelam … po tom ğeğerne bivaju. St kol (1866) 156. Dok je vse veselo širom, i mi smo gjegjerni zmirom. Domj kraj 15.
2. srčan, junačan, odvažan. B (s. v. ), J (s. v. generosus). Zato zebere si jednoga glasovitoga kapitana i ğeğernoga serdca človeka. Gašp III, 238. Niti ne štimam da tak ğeğeren vitez … reč svoju ne bi deržal. Vukot gol 17.
