f (sg. NA ğeğernost, GL -i) etim. v. ğeğeren.
1. svježina, poletnost, živahnost; zdravlje. B (s. v. alacritas, agilitas … vmetelnost … ğeğernost … berzoča … lëhkoča … hitrina … hitrost … sim i tam obračańe … obarnost … lehkoga tela gibańe, prothymia; ğeğernost), J (s. v. alacritas). Samo iz plemenitoga finka pozabili se jesu štimajuči da za ńega vsaka kerletka dobra je … ali nije tak za obderžati ńega više let pri jakosti i ğeğernosti. Fink 6. Navadnu ğeğernost [koń] ne zgubi. Živinvrač 67.
2. srčanost, hrabrost. B (s. v. domasterium, remitto, virtus; ğeğernost). Od jakosti, od viteštva, ğeğernosti i kreposti kojega glasovitoga čina vsa ova dohajaju. Gašp III, 169. Ar sadašni svet za zbantuvanoga se vidi ako gdo ğeğernost ima bedarie svoje v kraj hititi. Lovr ad 13.
