Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: Amaleciti

Amaleciti

m pl. (D Amalecitom) pripadnici nomadskoga plemena koji su prema Bibliji živjeli u jugozapadnoj Palestini, Amalečani; usp. Amalecitanci, Amalecite s. v. amalecite 1. Jesu [se Izraelci] suprostavili svojem … nepriatelom … Amalecitom. St kol (1866) 201.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU