m pl. (N Genuenci, D -em) etim. v. genuečki; ljudi iz Đenove, Đenovljani; usp. Genuez s. v. Genuezi, Genuezer s. v. Genuezeri. Benečani, tulikaj Genuenci, Florentinci i Pižoni … tabor med sobum vojnuvali jesu. Gašp II, 513.
