| Huni | m pl. (N Huni, G -ov, A -e) pripadnici mongolskoga srednjoazijskoga naroda koji je u IV. st. prodro u Europu, Huni; usp. Hunuši, Vogri s. v. vogri 2, Vugri s. v. vugri 2. [Leto] 373. Huni ali Vogri iz Sitie ovo vreme najpervle jesu v Panoniu, deset sto i osamdeset jezer ludi … je došlo. Vram kron 25. Huni ali Vugri … došli su vu Panoniu. Vitez raf 59. Od Atile, kraļa Hunov, podseden [je] bil francuski varuš Aurelia. Zagr IV, 371. Prokop … dve falinge ńim spogańa, najmre da … jako se gńusno deržiju i da … Hune nasleduju vu robleńu, otimańu i zgrabļivosti. Mikl izb 28. |