Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: Korušec

Korušec

m (sg. N Korušec, pl. N -šci, D -em, A -e) stanovnik Koruške, Korušac; usp. Gorotanci, Korotan, Korotanec, Korotanin, Korutan, Korutanec. B (s. v.   Korotanec).  Podpunoma prisilila vojska Krańce i Korušce, da od Ļudevita pod cesara pristupe. Vitez raf 62. Tabora [Zvonimir] neje deržal nego proti Korušcem samo i ove z pomočjum Gejze, svaka svojega, čisto je vkrotil. Mikl izb 57.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU