Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: Scita

Scita

m (sg. G Scite, pl. N -e, D -am) pov. pripadnik nomadskoga naroda i plemena iranskoga podrijetla na području od Dunava do granica Kine u razdoblju od 7. do 2. st. pr. Kr.; pripadnik Skitskoga Kraljevstva, Skitije, Skit; usp. Scit, Scitijanec. B (s. v.  Abaris … ime stanovitoga Scite kojega strela iz gërčkoga orsaga tja vu Scitiu je zaletela). Srante sabļe, zavman serditi se najte, ljutost ovu Scitam i Getam čuvajte. Jurj 68. Narod Slavinov izhağa iz pokoleńa Jafeta … nekoji zmed ńih … dobili [su] imena … kakti Slavi od slava, dika … od prebivańa, kakti Scite, Sarmatov roğaki, od gerčke reči … scutos, koža, ar pod kožnatemi šatori stanuvali jesu. Mikl izb 13.

ščita

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU