f (sg. N alba, A -u) lat. alba.
1. vrsta bijele kapice, poculica. B (s. v. capillare; alba s uputom na počulica). Svoju albu … dela bi na glavu. Danica (1836) 101.
2. duga bijela svečenićka haljina; usp. bela rubača s. v. rubača. Alba iliti bela rubača [znamenuje] opravu od Herodeša danu, ali čistoču tela i duše. Mul pos 943.
