m (sg. N balžam, I -om) grč. balsamon.
1. bot. balzamovac (drvo i plod Commifora sp.; usp. balzam 1, balzamum 1, balžamum 1, dišec. B (s. v. s uputom na pižma).
2. sok balzamovca koji služi za liječenje i općenito ljekovita, najčešće mirisna mast, balzam; usp. balzam 2, balžamon, balžamum 2, pižma. B (s. v. s uputom na pižma). Mene vnogo za to skerb ne, budu li me žabe, kače, červi grizli, ali me budu balžamom mazali. Habd ad 1159. Medvedcko salo, jelenski loj … znašaju i vele da je to jeden balžam. Škv hasn 84.
3. fig. utjeha, smirenje. Zbogom, tiha samoča, koja toliko puti vu rańeno moje serdce plemeniti balžam mira vlejala jesi. Merz 10 a.