| barjaktar | m (sg. D barjaktaru, A -a, pl. N -i) etim. v. barjak; onaj koji nosi zastavu, stjegonoša; usp. banderaš. Tu Juranič … doskoči …vsu karv hiteč barjaktaru stoči. Zrinski 142. Za njimi pak vu tamjanskoj pari tri ajngela kak barjaktari. Krl 38. |