Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: belgradski

belgradski

adj. (sg. NA m. belgradski, N f. -a) koji se odnosi na Belgrad (ime nekih gradova, npr. u Dalmaciji, Srbiji i Mađarskoj ); usp. belgracki, belogradski. B (s. v.   albensis).  Belgradska Device Marie cirkva (naslov).Habd zerc 460. Da pako legļe zabrane Serbļem Sriem napastuvati, kraļ Lauš činil [je] gorńi grad belgradski zidati. Vitez raf 103. Biškup [je] belgradski, veliki prepušt zagrebečki i kanovnik, prior auranski. Danica (1842) 50.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU