m (sg. NV biser, G -a, bisra Matak I, 373, A biser, -a, I -om, pl. G bisrov Matak I, 383, A bisere, L -ih, I -i).
1. zrnca koja se stvaraju u nekim školjkama i upotrebljavaju se za nakit; usp. biser, ğunğ 1.a. B (s. v. conchon, gemma, margarita, perla, quaestuosus, unio; biser, bisera tergovec, prid. biser), J (s. v. baccatus, gemma, margarita, unio), X (s. v. mare), P (s. v. bacca 779). Isti mumak lipi pokorno pristupi, tašan iz bisera ručice mu kripi. Zrinski 55. Školka … bisera kada iz morja izide … odpre se … rosu iz neba prime, onda biser vu sebi okoti. Gašp IV, 532. Vrata jesu iz bisra iliti ğunğa beloga. Matak I, 373. Al s kokicami, kak biser sami … ni nigdo par. Domj prov 10. fig. Biser neprecinene vridnosti, [Sveta Maria] moli [za nas]. Zrin tov 150.
2. fig. a) suza. Kad mi serdce suze toči, dragi biser daju oči. Mul hr 135; b) rosa. Taki vu srebru bu dubrava, taki bu v biserih trava. Domj sunc 13.
3. izr. dati / hitati / metati ~ prasicam / pred svińe davati, govoriti što lijepo, plemenito onome koji to ne zavređuje, koji to ne osjeća i ne razumije. B (s. v. cibus). Ne treba ğunğ i biser ali margarite pred svińe metati, ar ga nogami potepčeju. Vram post B, 218. Ne dajte svetoga psom i bisera ne hitajte pred svińe. Mul pos 19; nameriti se na ~ v gnoju neočekivano naići na što lijepo, plemenito u lošoj okolini. B (s. v. offendo).
