Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: blagovit

blagovit

adj. (sg. N m. blagovit, n. -o, f. -a) bogat. B (s. v.  dives, opulenter;  blagovit s uputom na bogat, bogat s naznakom da je dalm. ).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU