adj. (sg. N m. bled, -i, n. -o, f. -a, G m. -oga, f. -e, D m. -omu, A m. bled, -oga, n. -o, f. -u, pl. N m. -i, n. -a, f. -e, D n. -im, A f. -e, L f. -eh, I n. -emi; komp. N m. bledeši) blijed; usp. blid.
1. koji je izgubio svoju prirodnu, osnovnu boju; koji nema izrazite boje. H (s. v. bled, farba bleda), B (s. v. achrous, albus, carbunculus … 2. mozol … natečeńe … nabuhteńe čerleno vse okolu a zgora prišči čerleni … černi a negda bledi … zdola i vokol tvërdo, dilutus … redka farba i bleda vu koju preč je vode namešano, expalleo, litera … prehağajuča menkajuča stara slova keh ne moči čteti … slova vre bleda rukopisna, luridus, monogrammus, palleo, pallesco, pallidus, pallor, surdus, vepallidus; bled, bled sem, blid s uputom na bled, farba), J (s. v. chrysolampis, exalbesco, impalleo, palleo, vepallidus), X (s. v. ludo … luridus, palleo tisk. paleo … pallidus). Kak bledo betežnoga čelo postane. Habd ad 1170. Večkrat vidimo sunce bledo i temno, a mesec od kervi čerleneši. Gašp II, 126. Takaj [jesu Špańolke] niske, blede i berzo ostarneju. Danica (1842) 31. Ruke su tak drobne i blede. Domj kraj 8.
2. u svezi bledi beteg med. vjerojatno prekomjerno lučenje iscjetka iz rodnice, tzv bijeli cvijet,Fluor albus. Ov zdenec vrači takaj vu bledom iliti glenastom betegu divojkih. Lal vod 62.
