Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: bortun

bortun

m (sg. N bortun, G -a, pl. N -i, A -e) vrsta velike drvene lađe; usp. barton, bartun. B (s. v.  cedrium, circerus, codicarius, cyrcerum;  bortun). Morje se je z terhom bilo i bortuna teško be terpeti preveč vode puna. Jurj 108. Ide [teržec] na morske bortune, kak velimo na galie, za devet let. Mul pos 857. Schiff, n. (mittleres) bortun. Krist anh 125.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU