m etim. v. brigada; voj.
a. zapovjednik veće skupine vojnika; usp. brigadir a. B (s. v. ductor; brigader).
b. zapovjednik skupine od osam tisuća vojnika. B (s. v. phalangarchia; šereg junakov 8000 pešcev, prid. brigader).
c. u atributnoj službi u polusloženici brigader-general visoki časnički čin; usp. brigadir b. General Benvenutus Petazzi za brigader-, kako vele, generala i komandanta generalije varaždinske dan … je. VDA 11, 239.
