Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: brime

brime

m
1. isto što breme 1. a. B (s. v.   brime  s uputom na breme). Krivice moje nadošle su glavu moju i kako brime teško otežale su zverhu mene. Zrin tov 294.
2. isto što breme 2. O, težaki, dokle je vrime, verno poslujte; i teško vaše, sagdańe brime, Bogu aldujte. Mul jač 52.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU