| brojeńe | n gl. im. od brojiti; isto što računańe 1. B (s. v. calculatio … računańe … izračunańe … brojeńe, computatio … računańe … brojeńe, dinumeratio … izbrajańe … brojeńe, numeratio … brojeńe, praenumeratio … napervo plačańe ali brojeńe, recapitulatio … na kratkom po deleh šume brojeńe; brojeńe), J (s. v. calculatio … računańe … brojeńe, computatio … brojeńe … računańe, numeratio … brojeńe). Kaj … ovo … brojeńe … ne Bogu odurno? Mul šk 224. Ovakvo let brojeńe jednoč i vu nemškem orsagu navadno je bilo. St kol (1866) 16. |
