n (sg. N cedeńe, D -u) gl. im. od cediti (se); usp. ceğeńe.
1. isto što precejańe. B (s. v. filtratio … precejeńe čez sukno ali pijuči paper … cedeńe).
2. otjecanje, istjecanje. J (s. v. manatio … cureńe … tečeńe … cedeńe).
3. isto što cureńe 2. Vsa ova hasniju … proti nosa cedeńu. Danica (1848) 133.