| cedula | f (sg. N cedula, A -u, I -um, pl. N -e) srvnjem. Zëdele; listić papira na kojem se što bilježi; pismo; pismena potvrda; usp. ceda, cedulica, ceduļa, čedula. H (s. v. ), B (s. v. auctionarius, cadiscus, chartula, conscribo, inscriptum, phylacterium, quietantia, scheda, situla, syngrapha, tessera; cedula 2. … cedula lastovitum rukum podpisana … rukopis, cedulum se povračam praznum, šeda … cedula … šeda spomenka), J (s. v. scheda). Joseph Paciotus piše od nekojega človeka, koi strašen kamenec imajuč beše požerl cedulicu … [i] na četerti dan ona cedula zrivala mu je razdroblenoga kamena van. Šim sl 9. Po smerti negve odnesel je spovednik biškupu cedulu. Fuč 209. Ovo je jedna mošńa, ima cedulu da je 10 jezer cekinov nutri. Cepel 168. |
| ceduļa | f (sg. A ceduļu, L -i) isto što cedula (i ista etim.). Napervo se podstupim prositi vas da ako … meni dopuščate s Vami u poznańe stupiti meni po jedni maleni ceduļi po ovem dekliču bi obznanili. Ğal gaju 446. |
| čedula | f isto što cedula (i ista etim.). Jednoga zmed tih mladiča prepovedala je … po ńem pisana i … skrita čedula na kojoj su te reči bile. Nov horv 252. |
