m (sg. N ciļ, G -a, D -u, A ciļ 29, -a 5, I -em, pl. N -i, G -ev 2, -ov Krist blag II, 292. njem. Ziel.
1. meta; usp. cil1 1. H (s. v. ), B (s. v. collimo, jaculor, meta, scopus; ciļ, ciļam). Puškar streļati hoteči na ciļ pazi. Habd ad 5. Jeden zmed društva prereče da za krajši čas… v ciļ pucati hočeju. Danica (1839) 66.
2. mjesto do kojega tko dolazi ili želi doći na kraju hoda ili puta; usp. cil1 2. B (s. v. compendiarius destino, determinator; ciļ). Mirovno projde [Alfonžuš] do ciļa [vu Svetu zemļu]. Šim prod 34. Putnik fletneše podbada pete da dojde na ciļ putuvańa. Verh 47.
3. fig. težnja, namjera; svrha; usp. ceļ1 (s. v. )BCiļ vsem jedini je Bog. Jurj 35. Poboļšańe žitka … to je ciļ našeh trudov i potov. Zagr I, 136. Ovo je pravi ciļ, penez. ABC 32. Jedini ciļ je napredek občinski. Danica (1840) 136. Na zadobleńe ciļa [lesica] počne ńegvo lepo perje hvaliti. Krist bas 12.
4. izr. ~ i konec namjera, svrha; usp. cil1 5. Poklana je v pamet vzela da to … dobroga ciļa ni konca nema … pokorum … svoju oholiju je kaštigala. Habd ad 273. Ciļ i konec ńejn ne drugi kak detcu podvučati. Rob I, IV. Buduč da ti tulike posle … imela jesi, na kakov ciļ i konec jesi ńe ravnala? Krist anh 234.