Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: cinkati

cinkati

impf. (inf. cinkati; prez. sg. 1. cinkam, pl. 3. -aju).
1. zvoniti (obično o manjem zvonu ); usp. cingilingati. B (s. v.   tintino).  Zvončeki složno cinkaju. Domj kip 32.
2. fig. objavljivati, razglašivati. B (s. v.  cinkam … cinkati … razglašujem … razglasiti, glasim).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU