m (sg. N dekretum, A dekretum, -a Kal-b 34, I -om, G -ov, A -e) lat. decretum; dekret.
1. pismena odluka, rješenje, uredba, naredba koja ima zakonsku moć; usp. dekret 1, dekretom 1. Tolnač su včinili … sudci da cesarski dekretum i mandatum van izide. Habd ad 797. Podpisati [se Moruš ni hotel] pod krive i hudobne dekretume van dane od nevernoga kraļa. Zagr I, 281. Ovakvi se jačiju z onem dekretumom tolerancie, koj je od dvora kraļevskoga zišel. Brez mat 54.
2. zbir naredaba, uredaba, propisa i sl. sa zakonskom moći; usp. dekret 2, dekretom 2. Dekretum koteroga je Verbewczi Ištvan diački popisal (naslov).Perg 1. Drugače je zakon v orasgu ovom, z drugim dekretumom … sude tam. Magd 25.
