m (sg. N desetnik, G -a, A -u, pl. N -i, G -ov).
1. zapovjednik, upravljač desetoricom (u vojsci, u upravnoj službi i sl.).H (s. v. ), B (s. v. buleuta, decanus, decarchon, decurio, sevir; desetnik), J (s. v. decanus, decurio), P (s. v. chiliarcha 367, decurio 369). Teško je vojvode, desetniku, sudcu. Habd ad 752. K ovem trem [poglavarom] nekoji naj budu desetniki. Mul zak 24. Desetnikov [je] 6, soldatov pako 120. VDA 11, 251. Imali su židovi razlučene sudbene stole: desetnikov, petdesetnikov, stotnikov, vojvod. Verh 679.
2. isto što desetar. B (s. v. decimanus; desetnik).
