| despot | m (sg. N despot, G -a, D -u, A -a, I -om, pl. N -i) grč. despótes; vladarska titula; tiranin, despot. Biškupi … i špani toga orsaga … i racki despot … imaju oblast prokuratore činiti. Perg 130. Despot Štefan za smert Vladislava, poglavara svojega, Sreberčane oštro je biršažil. Vitez raf 117. Ungharezi knezi s baronskemi penezi zeksleksiravleju lekše kak tatarski despoti. Krl 124. |
