adj. (sg. NA m. dnevni, n. -o, N f. -a:, G m. -oga, A f. -u, I m. -em) koji se odnosi na dan i den.
1. koji se događa, pojavljuje ili djeluje danju; supr. nočni. B (s. v. continuatus … nočni k dnevnomu sklopļen posel, diurnus; dnevni), J (s. v. diurnus), P (s. v. vitta 177), X (s. v. dies). [Muž] obuğuje se … na dnevno i nočno posluvańe. Krist žit I, 346. [Za manu] se Bog … mora prositi pred dnevnem početkom vu nočnoj molitvi. St kol (1866) 218.
2. koji se određuje za jedan dan, jednodnevni; svakidašnji; usp. denešńi 3. B (s. v. diurnus, thes), J (s. v. diurnus), X (s. v. dies). Vsakomu zmed nas [Bog] daje … stanoviti dnevni posel za zveršiti. Krist blag II, 48.
3. u svezama dnevna knjiga trgovačka knjiga, dnevnik u koji se svakodnevno upisuje promet robe. Dužni budu vsi [imeti] … lastovitu dnevnu knigu vu kojoj vse prijemļenoga i rasprodanoga tergovja vupisano biti mora. Dače 5; ~ red dužnosti i njihov raspored u slijedu. To … [redovniki] primerom prepisanoga sebi dnevnoga reda lahkše i priličneše zveršiti mogu. Krist blag II, 208.
