m (sg. NA element, G -a, pl. N -i, G element Vram post B, 21, -ov Gašp III, 128. W 4) lat. elementum; element; usp. elementom, elementum.
1. (u starom vjerovanju)jedno od četiriju prapočela svijeta: vatra, zemlja, voda, zrak. B (s. v. aether, element), P (s. v. elementa 14). Nekoje [stvari od Boga stvorene] … ne živu, kako kameńe, ruda … četiri elementi ili počela. Bel prop 105. Četiri se elementi nahajaju na svetu, to jest: ogeń, zrak, voda i zemļa. Gašp I, 685.
2. pov. med. jedan od osnovnih organskih sastojaka ljudskog tijela. Proti zmešańu i boritve ku elementi meğ sobum vu človeku imaju … imal [je Adam] … sad dreva žitka. Habd ad 34.
3. (obično pl.)prirodne i natprirodne sile. Svi elementi zli misle na nas iti: ogań, prah, metali i Turčin sarditi. Zrinski 283.
