| evanğelišta | m (sg. L evanğelište, pl. N -e) isto što evangelišta (i ista etim.). Andreaš kral … pokopan be pri … Ivanuše evanğelište … v Budime. Vram kron 42. Sveti evanğelište povedaju zverhu toga sledeča. Krist žit I, 139. |
| evangelista | m (sg. N evangelista, G -e, pl. N -e) isto što evangelišta (i ista etim.). Tak [piše] s. Mateuš apoštol i evangelista. Mul šk 149. S. Marko evangelista obhağal je celu Dalmaciu. Mikl izb 30. Koji su popisali evangelium zoveju se »evangeliste«. Ev 2. |
| evangelišta | m (sg. N evangelišta, GD -e, A -u, I -um, pl. NA -e, G evangelišt 7, -ov Krist žit I, 5, I -mi) srlat. (iz grč.)evangelista; evanđelist; usp. evanğelišta, evangelištar. H (s. v. ), B (s. v. evangelista; evangelišta). Ivanuš evangelišta pisa evangelium v Efežomu. Vram kron 21. Vsi sveti apoštoli i evangelište molete za ńega. Kraj 366. Meğ evangelištmi zdiže [se] Januš meğ vsemi. Citara 413. Ti pako … povsud posluj, delo evangelište zveršavaj. Ev 245. |
