Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: farižeuš

farizeuš

m (sg. N farizeuš, L -u, I -em, pl. N -i, G -ev, D -em) isto što farižeuš (i ista etim.). Terpel je … od … farizeušev. Mul šk 134. Vu onem vremenu reče Ježuš pismoznancem i farizeušem. Ev 15.

farižeuš

m (sg. N farižeuš, I -em, pl. NI -i, G -ev, D -em, A -e, L -eh) grč. (iz hebr.)pharisaios; pripadnik religiozno-političke stranke u staroj Judeji; usp. farizej, farizeuš, farižej. Oni ki su bili poslani zmeğ farižeušev su bili. Vram post A, 12. To se more pri današnih farižeušeh. Šim prod 15. Ki behu poslani zmeğ farižeušev. Evang 4.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU