| flor | m (sg. N flor, A -a) njem. Flor; veo, koprena; crna traka u znak žalosti; flor; usp. flur. B (s. v. nebula, rica; rame, škriļak). Zato stergne iz vrata Ivanu Viteļe černi flor iliti holštuh. Berke 140. Živčić … sklopil zavek je oči. Kad su to čuli tičeki drugi … flora si saki del je na krilo. Žmig živ 50. |