m (sg. N gavaler, D -u, A -a) tal. cavaliere.
1. otmjen, ugledan čovjek, gospodin, kavalir; fićfirić; usp. gavalir, kavalir. Ne bi ju dal nijednomu gavaleru, ńim pako bil bi ju vendar odpustil. Odv isk 26. Ako dojdem služit k gavaleru … budem jel na veru. Horv kal-b (1833) 37. Vivat obrist Gašpar, Kartaš, gavaler. Krl 39.
2. udvarač. Zlemal bum joj gavalera spoleg kog me otec tera. Pav pop 7.
