Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: gladitel

gladitel

m
1. onaj koji izglađuje, svjetla kakvu površinu, čisti, lašti, polira; usp. paler. B (s. v.  laevigator, polio, politor … gladitel … paler), J (s. v.  laevigator, polio).
2. onaj koji što nježno dodiruje, gladitelj. B (s. v.   palpator).
3. fig. isto što prilizavec. B (s. v.  adulator … prilizavec … gladitel … milolažec … vertorep … vertorepëc).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU