Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: gladuš

gladuš

m (sg. N gladuš, G -a, pl. A -e) gladnik.
1. pohlepna osoba; usp. gladnuš 2. Hotel [bi ja] ove gladuše od vuh do pete oguliti. Cepel 134.
2. bot. gladiš, bijeli trn,Ononis spinosa. P (s. v.  anonis 514).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU