Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

n (sg. N glaseńe, G -a) gl. im. od glasiti (se); usp. glašenje, glašeńe.
1. prema glasiti I. 1; govorenje; kazivanje. J (s. v.  rumusculus … med ļudmi od šta šeptańe … malo glaseńe … pripovedańiče).
2. prema glasiti I. 3; oglašavanje; prijava. Nišče otaice prez stavļeńa, glaseńa i plačeńa vage ne prejde. Starine 26, 5.

n (sg. G glašeńa) gl. im. od glasiti (se); isto što glaseńe 2. Teršci [su se] navadili marhu svoju … ostavļati prez nijednoga glašeńa vagmeštru. Starine 26, 8.