f (sg. N glavina, G -e, A -u, I -om) augm. od glava.
1. prema glava 1; glavetina, glavina. B (s. v. glava, glavina kolna 2).usp. glavetina, glavurina. Truplo mu na zemļu prez glavine pade. Zrinski 226.
2. dio predmeta u koji se uglavljuju ili se za njega pričvršćuju pojedini drugi dijelovi; usp. glava 11, glavica 2. g. B (s. v. absis, basis, modiolus; glavina kolna), P (s. v. bura 420). Felge … des Rades, glavina, kolna pešča. Krist anh 100.
