| glog | m (sg. N glog, G -a, A -u) bot. bijeli trn, glog,Crataegus oxyacantha; usp. glogov 2. B (s. v. aldus spinus, oxyacantha, rhamnus, spina 2; glog), P (s. v. spina acuta 521). Ex subjecta praescriptae domui sylva stipitem seu ardorem sclavonica idiomate glog vocatum deferri. Starine 25, 6. Glog, kraļ terńa, oštre kaže špice, vse na glave tvoje prebode žilice. Mal neb 25. Glog je za živicu najprikladneši. Danica (1840) 62. I zvezde se nove bude: male zvezdice na glogu. Orešk 10. |
