Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

m (sg. N glumpak, pl. N -i) glup, ograničen čovjek, glupak; usp. glumpeš, gļumpak, gļumpalo. B (s. v.  fungus, gurdus;  glumpak). Kakov je to glumpak, ni hoditi, ni gledati ne zna. Habd ad 689. Harmasti glumpaki, fakin z Harmice. Krl 94.

m (sg. N gļumpak, pl. N -i, D -om) isto što glumpak. J (s. v.   gurdus).  Ne znaju gļumpaki … da sem skomce pod konec kanalca vteknul. Lovr ker 68.