Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

n (sg. N goneńe, G -a) gl. im. od goniti (se).
1. prema goniti I. 1; trčanje. J (s. v.   circumactio).  Razbitost … od prenagloga proti vetru goneńa dohağa. Živinvrač 169.
2. prema goniti II. 1; gonjenje, parenje, tjeranje; usp. gońeńe. B (s. v.  catulitio, cohircinatio, pulsus, subatio;  tirańe). Čez celo vreme goneńa [kuju] zapertu deržati bi moral. Živinvrač 196.
3. u svezi ~ pupja pupanje; usp. goniti 6. B (s. v.   gemmatio).

n (sg. G gońeńa, L -u) gl. im. od goniti (se); isto što goneńe 2. Mora se pastuh kobili na kazańe dopeļati i ako se znameńa gońeńa očituju, i pak pripuštjati. Živinvrač 4.