Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: golobrad

golobrad

adj. (sg. N m. golobrad, pl. N f. -e).
1. onaj kome ne raste brada, golobrad (o mladiću, o ćosavu čovjeku, o ženi).H (s. v. ), B (s. v.   imberbis;   golobrad), J (s. v.  imberbis, impubes, Jupiter). Zakaj su žene golobrade? Danica (1846) 113.
2. mlad. Još golobrad sem końarice ostavil, z tikvicum derviškum ščapa se dobavil. Krizm osm 289.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU