(i Gospin)adj. (sg. N m. gospin, gospini Danica 1836, 77, n. -o, f. -a, G f. -e, pl. N m. -i, G m. -ih, f. -eh) koji se odnosi na gospu (v. gospa).
1. ženin; gospođin. J (s. v. matronalis). [On] bi ne privolil gospine sramotne ļubavi. Habd ad 72.
2. gospodaričin, gazdaričin. Ja [hoču] … zbrisati stolca na kojem je ležal i herkal gospini cucinec. Danica (1836) 77.
3. Bogorodičin. B (s. v. canticum; naroğeńe B. D. M.).
4. u svezi gospini lasi bot. vodena paprat,Adiantum capillus Veneris. Mesto takovo z sokom iliti softom od gaveza i dračem gospini lasi mazati. Orš 79.
