adj. (sg. N m. gosponov, n. -o, f. -a, G m. n. -oga, f. -ove, D m. -omu, f. -ovi, A m. gosponov, n. -o, f. -u, L m. -om Mul pos 795, -em Verh VI, n. -om Habd ad 926, Zagr IV, 92, -em Ev XVI, Nadaž 42, I n. -om, pl. N m. -ovi, G f. -ih, L m. -eh, I m. -emi) gospodinov; usp. gospodinov.
1. koji se odnosi na gospon 1. B (s. v. cyriacus, herilis; gosponov), J (s. v. herilis, plagiarius), P (s. v. vestispicus 314). Dokonča da se i on z gosponovem nakańańem, akoprem sebe otajnem, jednakem zakonom od jeliša zderžava. Nadaž 42.
2. koji se odnosi na gospon 2. Se se puši kak vulkan na Gosponov pogrebni dan! Krl 43.
3.
a. koji se odnosi na gospon 5. a. Blagoslovlen budi koteri pride vu ime Gosponovo, dika na visine. Vram post A, 1 a. Oberh nas ńegova milošča i pravica Gosponova stoji na veke. Kraj 92. Vi roditeli … odhranete ńe [sine] vu navuku i strahu Gosponovom. Mul pos 795. Ja ču vas vučiti strah Gosponov. Ev II.
b. koji se odnosi na gospon 5. b. B (s. v. tessaracoste). Ništar ne od Gosponove Matere plemeniteje. Habd zerc 11. Drugu stran (s. Križa Helena] sobum odnese vu Rim … skupa z čavli Gosponovemi. Gašp II, 437. Vuzmeno … vreme veseļa na čast gorestajańa Gosponovoga. Ev XVI.
