m (sg. NA grunt, G -a, L -u, pl. N -i, G -eh, A -e) njem. Grund.
1. zemlja koja pripada jednom vlasniku, zemljišni posjed; zemlja uopće. H (s. v. ), B (s. v. ex, latifundium, mansus, perpetuarius, solarium, vendibilis … prodajni grunt; grunt s uputom na baščina), J (s. v. solarium). Najde kip Device Marie … i vkup nešto kamenica svetloga … kakveh se dosta po onom gruntu nahağa. Habd zerc 500. Peter dal je Pavlu hiže aliti budi grunta tri leta vuživati. Šil 203. Kajti najmre nimaju grunta, na kojem bi mogli … gospodariti. Brez diog 98. Grunt nam je na bubnju, vrag sam zna gdo je kriv. Krl 25.
2. temelj; dno; usp. grund. B (s. v. contor … štangum … drugom ali kopjem vodu merim … dno vode ali grunt iščem, fundament, sublitio). V vugerskom orsagu … one je grunte ili početke vere katoličanske ostavil. Ratk 5. Grund, m. (eines Gebändes) temeļ … grunt. Krist anh 108.
3. fig. država. A znat da vrhu hrvatskega grunta KAJ je kletva. Kov rkp 59, tisk 111.
4. izr. iz grunta kajgod znati dobro, temeljito što znati. B (s. v. cognitus: iz temela ili iz grunta znati kajgod).
