| gumi | m f indekl. grč. kómmi; smola; također samo stablo; usp. gumija, gumijum. J (s. v. gummi styrax s naznakom da je riječ strana; suppl. bdellium), P (s. v. gummi juniperinum 496). Vnogo gorje posluju oni koji konopļe svoje vu potok namočiju, kajti voda potočna gumi sobum odnese, koj vendar za kvaseńe je potreben. Konopļ 19. Proti kamencu … smolu iz crešeń, bresek, sliv (mačkin med ali gumi zove se) na belom vinu raztali i pi. Mikl izb 156. |
