Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: gvantar

gvantar

m (sg. gvantar, pl. N -i) njem. dijal. gantér; greda što se podmeće pod bačvu. Das Lager im Keller, gvantar. Mat gram 299. Gvantari, die Weinlager. W 21.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU