Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

f (sg. N halina, G -e, A -u, I -um, pl. G halin, A -e, I -ami) isto što haļa. B (s. v.   colobium  s naznakom da je dalm.; halina s uputom na haļa), J (s. v.  pexatus, sagum), P (s. v.  patagiarius 795, vestis 154). Haline lipe ļubite, mošńe z penezi punite. Ščerb 44. Bliže je rubača tela neg halina. Krist anh 162.

f (sg. N haļina, G -e) isto što haļa 1. J (s. v.   vestis).  Tak [bi se] on svoje telovne haļine mentuval. Habd ad 740.